Kad sam odlučila smršavjeti, nisam željela još jednu dijetu koju ću izdržati nekoliko tjedana, izgubiti nekoliko kilograma i onda se ponovno vratiti na početak.
To sam već dovoljno puta prošla.
Ovaj put cilj mi nije bio pronaći „savršenu prehranu“, nego način prehrane koji mogu živjeti dugoročno. Bez stalne gladi, bez popisa zabranjenih namirnica i bez osjećaja da sam sve pokvarila čim pojedem nešto što nije bilo u planu.
Danas imam oko 15 kilograma manje, ali najveća promjena za mene nije samo broj na vagi.
Najveća promjena je što danas znam kako složiti svoje obroke, koliko mi je hrane potrebno i kako se vratiti svojoj rutini nakon dana koji nije bio savršen.
Nisam izbacila ugljikohidrate
Jedna od prvih stvari koje sam prestala raditi bilo je dijeliti hranu na „dobru“ i „lošu“.
Krumpir nije problem.
Riža nije problem.
Tjestenina nije problem.
Kruh nije problem.
Problem vrlo često nastane kada ne znamo kolika nam je porcija, koliko dodatnog ulja koristimo, koliko sira stavimo „od oka“ ili koliko se tijekom dana nakupi sitnih zalogaja koje uopće ne doživljavamo kao obrok.
Zato sam počela puno više paziti na količine, a puno manje razmišljati o tome što mi je „zabranjeno“.
I danas jedem krumpir, rižu, tjesteninu, kruh, tortilje, palentu i nešto slatko.
Samo ih više ne jedem bez osjećaja koliko se svega ukupno nakupilo tijekom dana.
Kalorijski deficit nije gladovanje
Kalorijski deficit jednostavno znači da kroz određeno vrijeme unosimo nešto manje energije nego što naše tijelo troši.
Ali to ne znači da moramo biti gladni.
Meni je velika razlika bila kada sam prestala pokušavati jesti što manje i počela pokušavati složiti što bolji obrok unutar količine koja mi odgovara.
To je značilo:
- dovoljno proteina
- puno povrća
- odmjerenu količinu priloga
- normalnu količinu kruha ili tjestenine
- kontroliranu količinu ulja, sira i namaza
- planirani slatki obrok kada mi se jede slatko
Kad je obrok ukusan i zasitan, puno je manja potreba da sat vremena kasnije ponovno tražimo nešto po kuhinji.
Nisam jela posebno „fit“ hranu
Ovo mi je posebno važno jer često vidim dojam da kalorijski deficit znači piletina, salata i skyr svaki dan.
Kod mene nije bilo tako.
Jela sam i musaku, tjesteninu s umakom, variva, rižu, krumpir, palačinke, tortilje, jela na žlicu i deserte.
Samo sam naučila kako ih složiti u porciji koja ima smisla za moj cilj.
Upravo zato danas i u svojim Balans planovima koristim hranu koju ljudi stvarno jedu kod kuće.
Ne želim da netko 30 dana „izdrži“ moj plan.
Želim da nakon 30 dana zna bolje složiti svoj tanjur nego prije.
Što je meni najviše pomoglo?
1. Počela sam vagati namirnice koje se lako podcijene
Nisam opsesivno vagala svaki list salate, ali sam neko vrijeme stvarno vagala stvari poput:
kruha, tjestenine, riže, ulja, sira, orašastih plodova, namaza i čokolade.
Upravo tu se vrlo lako nakupi nekoliko stotina dodatnih kalorija, a da imamo osjećaj da „uopće ne jedemo puno“.
2. Imala sam strukturu kroz dan
Meni najbolje odgovaraju jasni obroci.
Kada znam što jedem za doručak, ručak i večeru, puno manje improviziram navečer kada sam umorna i gladna.
3. Nisam više jedan loš obrok pretvarala u loš tjedan
Ako sam pojela pizzu, nisam zaključila da je sve propalo.
Sljedeći obrok bio je ponovno normalan obrok.
Bez gladovanja.
Bez detoksa.
Bez čekanja sljedećeg ponedjeljka.
Mislim da mi je upravo to dugoročno napravilo jednu od najvećih razlika.
A što kada vaga stane?
Stajala je i meni.
Mršavljenje nije ravna linija prema dolje.
Težina se mijenja zbog vode, ciklusa, soli, probave, stresa, treninga i još mnogo toga.
Zato jedan broj na vagi nikada nisam htjela promatrati kao dokaz da nešto „radi“ ili „ne radi“.
Važniji je trend kroz nekoliko tjedana.
I još važnije: možeš li način na koji jedeš nastaviti i kada završi početna motivacija?
Danas mi cilj više nije stalno mršavjeti
To mi je možda i najvažniji dio cijele priče.
Skinuti kilograme je jedna faza.
Naučiti ih zadržati bez stalnog vraćanja na početak puno je veća pobjeda.
Danas jedem opuštenije nego u razdoblju kada sam aktivno mršavila, ali navike koje sam izgradila ostale su.
Znam kada mi se porcije polako povećavaju.
Znam kada se počnu nakupljati grickalice.
I znam kako se vratiti svojoj rutini bez kažnjavanja.
Ako ne znaš odakle krenuti
Ne moraš odmah promijeniti cijeli život.
Za početak pogledaj samo jedan svoj uobičajeni dan.
Koliko kruha pojedeš?
Koliko ulja koristiš?
Imaš li proteine u glavnim obrocima?
Jedeš li pravi ručak ili cijeli dan nešto grickaš?
Piješ li kalorije koje uopće ne računaš kao hranu?
Male stvari koje ponavljamo svaki dan često naprave veću razliku od ekstremne dijete koju možemo izdržati dva tjedna.
Ako ti je lakše kada je sve već strukturirano, u Balans by Sanja ponudi možeš pronaći gotov 30-dnevni plan kalorijskog deficita, individualne planove prehrane te kuharice s točnim gramažama, kalorijama i proteinima.
Cilj nije jesti savršeno.
Cilj je pronaći način prehrane kojem se možeš vraćati ponovno i ponovno.
Jer rezultat ne nastaje iz jednog savršenog dana. Nastaje iz dovoljno dobrih dana koje ponavljamo dovoljno dugo.
Napomena: Ovo je moje osobno iskustvo i nije medicinski ili nutricionistički savjet. Individualne potrebe razlikuju se ovisno o dobi, tjelesnoj građi, aktivnosti i zdravstvenom stanju.
Ako želiš manje svakodnevnog računanja
Ako ti više odgovara gotova struktura, pogledaj Balans planove prehrane. Ako radije sama slažeš dane, ali želiš jasne recepte i porcije, tu su PDF kuharice.
O autorici
Sanja Orešić, osnivačica BALANS by Sanja. Sadržaj se temelji na osobnom iskustvu, edukaciji i praktičnoj primjeni općih principa kalorijskog deficita. Ne predstavlja medicinski savjet niti zamjenjuje liječnika ili nutricionista/dijetetičara. Više o meni.
0 komentara